Naš kusk zemje 
My njejsmy ćělnje tak krući
kaž Eskimowčenjo.
My njejsmy rjenje bruni
kaž Afričenjo.
My nimamy tajku swětowu rěč
kaž Jendźelčenjo.
My njejsmy tak bohaći na woliju
kaž Kuwajćenjo.
My nimamy wulke hory
kaž Awstričenjo...
A tola mamy rjany kusk zemje
a w njej swoje korjenje.
Tu naš dom je,
škit a naš schow,
tu rosće nam chlěb,
tu je dźědowy row.
Tu mamy našu prastaru rěč
a w njej naše spěwy,
kěrluše, směwy.
Tu našich wótcow mamy,
kiž na nas hladaja...
Tak dźě smy swójbička,
zo ani za wójnu
njeběchmy přičina
- cyłoh lěttysaca!
Smy da my cyle bjez hrěcha... ?
Hdyž nam wody spaduja -
z našeho kužoła!
|