Dobre ranje a spiće strowi- hrónčka za dźěći -
I. mučnota tči jenož hišće w knysku małeho lěweho porsćika. włosy su hižo dawno wuspane. jenož wóčce njejstej přezjednej, zo stawać matej z radosću. nósk zhrěty wot rańšeho słónca je a łoskota cuntawy. zywanje wućěri poslednje nócne spanje a huba wupraji wšědny dar: „dobre ranje“.
II. słónco wućěri zerja a łoskota dźeń. wutroba hejata je a potom tola zesłabnje, zo by šibale so noweje mocy nasrěbała. nawalna wćipnosć nasrěba so wědy dnja, doniž nasyćena njewodychnje. pryzle rozwólnje sej zahrajkaja z jaknymi pikatymi mysličkami doniž so wšitkim bańkam njezamunkoli, stawčkam njezamjaknje. a časnik wottikota dźeń.
III. hembjerki wodychnu, pryzle domčk swój du, hłójčka bubota, wóčce spinkać chcetej a wušce hižo dawno hłowu wěšejtej. nósk zachrěni, hubka sucha je a jenož hišće pišpota „chcu do łoža”. |